Mosor izvan Staze

Mosor je prava planina, u višim predjelima očuvane prirode. Postoji mreža označenih staza, neke su posebne ljepote i privlačnosti.
Da napravimo koji korak izvan označenih staza, po ljutim bespućima mosorskog krša? Za to nam je potrebna dobra tjelesna kondicija i višegodišnje planinarsko iskustvo u samostalnom kretanju po planinama. Dodatne poteškoće predstavljaju vrućina, nedostatak vode i susreti s zmijama. Stoga za sezonu predlažemo kasnu jesen, zimu i rano proljeće.

Mosor je nešto viši od 1300 metara, a s autom se može doći i do 600 metara nadmorske visine. Bez obzira na skromnu visinu u odnosu na Alpe, i relativnu (oko 700 metara) i apsolutnu, Mosor itekako može pokazati zube. Jaki vjetar koji nas nosi, pogotovo bura, u zimskim mjesecima stvara nepodnošljiv osjet hladnoće.

Kretanje po kršu zahtjeva strpljenje, potrebno je dosta vremena i snage da bi se prešao mali dio puta (nešto poput hodanja po dubokom snijegu). Budite oprezni. Krenite od lakših prema težim putevima. Mogli bi reći: Bio sam na Triglavu, to za mene nije ništa. To ne bi bio dobar pristup. Uspon na Triglav po Pragu ili Tominškovoj poti (u normalnim uvjetima, bez zaostalog snijega) ne može se uspoređivati s predloženim putevima. Doduše ako na Tominškovoj poti niste imali poteškoća s kondicijom, onda ste i za ovo fizički spremni.
Tamo nas vode znakovi i čelična užad, ovdje smo prepušteni sami sebi. Da se radi o "službenim" stazama neki dijelovi bi bili i osigurani. Nećemo se penjati, tamo gdje se ne možemo spustiti. Može nam se desiti da ostanemo blokirani, ni naprijed ni natrag. Ako vidimo da nam neki detalj ne ide, nećemo se inatiti već ćemo se dok to još možemo, ponovo spustiti te pokušati malo lijevo ili desno na nekom drugom mjestu.
Stabalca i grmlje nam u pravilu odmažu. Rastu iz škrapa otežavajući prolaz. Grane pokrivaju oslonce za noge, izbacuju iz ravnoteže, ako su suhe mogu ostati i u ruci. Često su tako bodljikave da se ne možemo ni uhvatiti za njih, a kad nas zakaće nerado nas puštaju.

Sezona

Od kraja listopada do početka travnja.

Susret sa zmijama baš i nije privlačan, dok hodamo kroz gustu travu ili se penjemo po škrapama pridržavajući se za žljebove u stijeni. U navedenom razdoblju vjerojatnost takvog susreta je neznatna iako ne i posve nemoguća.
Također temperatura zraka ugodna je za hodanje i nisu nam potrebne velike količine pitke vode koje u višim djelovima Mosora praktički i nema.

Opasnosti

Ne smijemo podcijeniti snagu vjetra. Bura puše na mahove i iznenadni udar vjetra može biti toliko jak da nas izbaci iz ravnoteže i sruši na tlo. Na nekoj livadi to bi moglo proći i bezbolno, ali na škrapama ... Bura ne puše svuda i u svako doba dana istom snagom. U zavjetrini na suncu može biti milina, a malo dalje na vjetru i u sjeni nepodnošljivo. Ujutro na stazi od Gornjeg Sitna prema Domu, bura se može poigravati s nama, prema sredini dana na Ljutom putu skoro bezazlena da bi na grebenu Mosoru ponovo ojačala, ali ipak ne toliko da bi nas rušila na tlo.
Na južnim padinama snijeg je rijetkost, ali na sjevernoj strani Mosora u blizini grebena snijeg se može zadržavati i danima. Ove puteve izbjegavat ćemo za vrijeme jakog vjetra, snijega na tlu ili poledice te slabe vidljivosti. Također stijene bi trebale biti suhe. Vlažne ili mokre postaju klizave, a penjanje delikatno.

Označenost puta

Putevi nisu markirani bojom (crveno-bijeli krugovi te crte i strelice). Ponegdje su označeni, na tradicionalni, prirodni način kao u Alpama s kamenim čovječuljcima², tj. s hrpicama kamenja posloženih jedan na drugi (čovuljak, slovenski: možic, talijanski: ometto, njemački: Steinmännchen, Steinmandl). Na pristupnom dijelu Ljutog puta nije lako ni naći slobodno kamenje za izgradnju čovječuljaka pa koristimo i suhe grane položene na tlu u smjeru puta ili uspravno postavljene uz put da bi privukle našu pažnju.

Težina

Za ocjenu "umjetničkog", "subjektivnog" dojma težine puta uvodimo ocjene od lakšeg prema težem, od E1, E2 pa na više. Ocjene predstavljaju ukupan dojam potrebnog psihofizičkog napora za savladavanje puta i omogućavaju nam međusobno relativno uspoređivanje puteva po težini. Naprimjer ocjena E3 sama za sebe nema nikakvog smisla. Značenje dobija samo u odnosu na druge ocjene, lakša je od E4, ali teža od E2. Dodatno s E0 označit ćemo "klasičan" markirani planinarski put, ipak malo teži. Već E1 put je prestrm ili nepogodan za silazak, dok od E2 silaz bi bio daleko teži, dugotrajniji i opasniji nego uspon.
Za ocjenu "prave", "objektivne" težine puta koristimo Welzenbach-ovu ljesticu, preimenovanu 1967 u UIAA ljestvicu. U obzir dolaze težine: I (može po trajanju biti i duža, ali ne mjerena u dužinama užeta) te kratki detalj (nekoliko pokreta) II.

Dom na Mosoru

Planinarski dom "Umberto Girometta" na Mosoru otvoren je subotom i nedjeljom te praznikom. Domaći ugođaj i domaća spiza. Najbliži pješački pristup je iz Gornjeg Sitna koje je povezano prigradskom autobusnom linijom 28 Split-Sitno Gornje-Dubrava. Nedjeljom i praznikom za lijepog vremena, već poslije 10 sati ujutro može nedostajati slobodnih parkirnih mjesta.

Kartografija

a) OpenStreetMap   'Map Layers' trebao bi biti postavljen na 'Cycle Map'.
b) Mosor Planinarski zemljovid 1:25000   Izdanje 2005. godine, Izdavač: Hrvatsko planinarsko društvo "Mosor" - Split
c) HGSS - Kartografija   Serija Dinarske Alpe: 1 Mosor 2018

Krenimo s najlakšim pa prema sve težim putevima

Za početak put Svetog Kuzme i Damjana.
To je markirani put koji vijuga strmom, stjenovitom padininom, dijelom uz pomoć kamenih stepenica (rad ljudskih ruku). Težina E0. Prije nego što krenemo u nepoznato bilo bi dobro da upoznamo Mosor na Stazi.

Veprinac ² (kratica Gajna - Ljuti put)
Lagano bespuće. Pravocrtna orijentacija, blagi spust do najniže točke udoline pa blagi uspon. Petnaestak minuta kroz travu i provlačenja između stabala. Škrapa gotovo da i nema. Težina E½. Kraj izgleda kao idealno stanište za divlje svinje. Obuzima nas nemir da bi nas mogao iznenaditi kakav vepar. Ako su nam oči velike, možda čak i onaj Heraklov. Puno puta smo bili na Mosoru, ali samo jednom smo vidjeli divlje svinje i to na gornjem dijelu staze Dom - Vickov stup. Stajale su na putu te su nas mirno i radoznalo promatrale, dok smo strpljivo čekali da se udalje.

Pristup do 'Preko Ploča', označen na karti Mosora između točaka 1a i 1c.
Ovdje je težina već E1. Hodamo po strmim kamenim pločama, možemo birati strmije ili lakše varijante. S desne strane tu i tamo primjetit ćemo izblijedjele markacije koje slijede najlakšu varijantu (E0). Taj markirani put koji također vodi do 1b je napušten. U blizini točke 1a na kamenu je putokaz prebojan s bijelom bojom.
Ako idemo na Grebenac ili preko Ploča, od 1b nastavljamo do 1c. Težina je također E1. Ovdje možemo imati problema i s vegetacijom koju u pravilu trebamo izbjegavati.

Preko Ploča
Težina E1. Možemo govoriti o rekreativnim škrapama i zabavnom, adrenalinskom preskakivanju s škrape na škrapu, pogotovo za one koji su čvrsti na nogama. Ruke koristimo uglavnom za održavanje ravnoteže, ponekad za napredovanje po laganim stijenama. Pokoji detalj UIAA težine I.

Jabukovac preko Okruglog Dolca i Dva Stabalca
Do Dva Stabalca E1, ali malo poslije je E2. Često se penjemo po laganim stijenama, kratki detalji težine I, možda koji pokret i II.

Mekinja glavica ² i kota 1034:
Pristup do Ljubljana od Južnih vrata Ljubljana preko Mekinja glavice, Luč glavica (Sjever i Jug), Prijevoja Donjeg za Lugarnicu te kote 1034 do Prijevoja Gornjeg za Lugarnicu. Više od pola puta E1, preostali dio E2, ne samo u usponu već kraći dijelovi i u silazu.

Knezova glavica ^{2, 3} i sjeverozapadna padina Ljubljana:
Pristup do Ljubljana od Južnih vrata Ljubljana preko Mekinja glavice, Luč glavica (Sjever i Jug), Knezove glavice do Prijevoja Donjeg za Lugarnicu. Do Knezove glavice E1, silaz po njenom sjevernom grebenu do markirane staze Štamparija (Knezove staje) - Prijevoj Donji za Lugarnicu je nešto teži (E2).
Zatim po markiranoj stazi nastavljamo do sedla između Ljubljan glavice SI 1146 i Ljubljana. Tu ostavljamo na desno markirani put do skloništa. Penjemo se sjeverozapadnom padinom (E1) do njenog lijevog ruba, neizrazitog sjeverozapadnog grebena Ljubljana. Po njemu (mjestimično kratke detalje E2 možemo zaobići na desno) do vrha Ljubljana.

Lipi put
Od Južnih vrata Ljubljana do Ljućene glavice E1, u nastavku do kamenite zaravni u podnožju Vrha Mosora E½. Zatim E2 do izlaska na greben, malo zapadnije i malo niže od Zapadnog vrha Vrha Mosora.
Da pretjerujemo rekli bismo: To je ono najljepše što nam srce na Mosoru poznaje.

Ljubljan glavica i sjeverna padina Ljubljana:
Uspon na Ljubljan od Prijevoja Gornjeg za Lugarnicu do Ljubljan glavice JZ (jugozapadne). Do izlaska na njen zapadni greben skoro da je E3, kratko ali slatko. Zatim do same Ljubljan glavice JZ te Ljubljan glavice SI (sjeveroistočne) te spust do prijevoja s Ljubljanom (jedva E1).
Od prijevoja markiranim putem do skloništa pod Ljubljanom i sjevernog grebena Ljubljana. Lagano. Izgradnjom skloništa i pripadajuće mreže pristupnih markiranih puteva ovaj je kraj izgubio čar divljine koju je nekoć imao.
Po sjevernom grebenu koji odmah prelazi u hrbat, na vrh Ljubljana (laganih ali napornih E1). Visinska razlika prema karti je oko 180 metara (kao Marjan?). Možemo odmjeravati snagu s poprilićno strmom padinom. Pravi kondicijski izazov.

Poučni put: Cvijet Mosora
Nalazi se na sjevernoj strani Mosora u predjelu Vickovog stupa. Sastoji se od tri latice.
Istočna latica ². Uspon iz središta cvijeta do Vickovog stupa težina E1, povratak markiranim putem E0.
Zapadna latica ². Silaz iz središta cvijeta do Skrovite livade E2, zatim uspon na greben Mosora E1. Povratak markiranim putem E0
Sjeverna latica ². Silaz iz središta cvijeta markiranim putem do doline razdvajanja glavnog grebena i Jabukovca E0. Zatim ponovni uspon do središta cvijeta, prva polovina uspona E2, druga polovina E1.

Ljuti put ²: težina E3. Skoro stalno moramo koristi ruke. Za održavanje ravnoteže da ne bi upali u kakvu škrapu (impresivne pukotine na izlazu iz Zelenog prolaza), ali i za penjenje po škrapama. Težina I i poneki kratki detalj II (pokret ili dva). Ne možemo govoriti o penjačkom smjeru i teškoćama mjerenim u dužinama užeta.

Grebenac Težina E4. Slično kao Ljuti put ali ipak teže. Na početku, pukotine u škrapama su strahotne, zijevaju pod našim nogama hoteći nas progutati. Ne bi se trebali junačiti po najstrmijim dijelovima ², bolje ih je izbjegavati jer bi mogli upasti u poteškoće. Ovaj put bi bio idealan (kao i Ljuti put) kao uvodni test za alpiniste početnike, za procjenu vlastitog psihofizičkog stanja i motivacije. Na pragu smo alpinizma, ali još ga ipak nismo dotakli.
Grebenac Donji (pristup na Grebenac preko Kilave Glavice ²): težina E1/E2.